Nije to bila predstava u kojoj smo se mogli veseliti, smijati, morali smo je pažljivo odslušati i odgledati. Ne možemo reći da smo je i razumjeli. Zato, neke ćemo povijesne činjenice ponoviti, a to bi nam trebalo pomoći da razjasnimo što je to bio Berlinski zid i kakve to zidove i nakon njegova rušenja valja rušiti u našim glavama i navikama.

       Nakon Drugog svjetskog rata sile pobjednice su porušeni glavni grad agresorske Njemačke podijelile na dvije zone. Zategnuto stanje u odnosima između SSSR-a i Zapada, prije svega SAD-a, uslijedilo je tijekom 1948./49. godine. Sovjeti su blokirali Zapadni Berlin, a Zapad je odgovorio zračnim mostom. Stanovnici Berlina od tog su vremena, pa sve do 1989. godine bili podijeljeni. Naime, u Berlinu je izgrađen betonski zid u dužini od 45  kilometara sa stražama, minskim poljima i kontrolnim točkama.

       U kazališnoj predstavi pisca i glumca Amira Bukvića radnja započinje krajem 20. st., nešto prije pada Berlinskog zida. Traje i u vrijeme kada se, na našim prostorima, urušava socijalistička Jugoslavija, pa se nastavljaju u novo tisućljeće.
       „Usudio sam se - kaže pisac, u tom vremenskom razdoblju od pada Berlinskog zida do naših dana, prošetati tranzicijskim putem kojim prolaze zemlje zapućene u europske integracije. Tamo se suočavaju s novom realnošću…“
       „…Najvećim se gubitnicima zna dogoditi čudesan događaj da nakon dvadesetak godina susretnu najmilije. Sada su drukčiji, životno iskusniji, s ponekim ožiljkom, ali svoji…s ono malo sreće“ - pojašnjava autor svoje karaktere u drami. A u pitanju su jedna obitelj: muž-pjesnik, supruga i njihova kćerka i – policajac!