Nakon pročitana djela za cjelovito čitanje francuskog klasicističkoga komediografa J. B. P.
Molièrea Škrtac učenici drugih i trećih razreda Industrijske strojarske škole u pratnji su svojih
nastavnica hrvatskoga jezika u petak 7. studenoga posjetili Satiričko kazalište Kerempuh ne
bi li uživo vidjeli adaptaciju pročitane komedije.
Predstava je trajala 150 minuta sa stankom, no pozornost učenika uspješno su održali
osuvremenjeni dijalozi glumaca koji su rezultirali smijehom s minimalnim stankama.
Budući da je velik broj učenika svoje slobodno vrijeme, i to petkom navečer, odlučio iskoristiti
za gledanje kazališne predstave, učenici 2. h razreda odlučili su provesti anketu kako bi
ispitali taj fenomen i provjerili radi li se o pukoj slučajnosti ili učenici trogodišnje strukovne
škole doista uživaju u takvim kulturnim događanjima.
Od 47 učenika 33 učenika ispunilo je anketu koja je iznjedrila sljedeće rezultate.
Naime 69,7% učenika izjavilo je kako dosad nije bilo u kazalištu Kerempuh. Kao neke od
razloga zašto su se odazvali pozivu svojih nastavnica da posjete kazališnu predstavu Škrtac
učenici su naveli sljedeće razloge: htjeli su doživjeti novo iskustvo, čuli su da u predstavi
glume poznati glumci te su dobru komediju htjeli vidjeti u izvedbi.
Malo više od polovice učenika bilo je upoznato s radnjom predstave jer su pročitali komediju,
čitali ulomak iz komedije na satu, pročitali ili poslušali kratki sadržaj. Kao glavnu razliku
između originalnoga predloška i njegove adaptacije prepoznali su modernizaciju dijaloga koja
je uključivala psovke i suvremene šale. I dok najveći broj ispitanika izdvaja da su im se u
predstavi ponajviše svidjeli humor, razgovorni stil, vulgarizmi i eksplicitni sadržaji, drugi pak
nedostatak predstave vide upravo u njezinoj modernizaciji, što svjedoči o raznovrsnosti
ukusa učenika naše škole.
Kao najboljeg glumca učenici su ocijenili Filipa Detelića, koji je utjelovio Valèrea, zaručnika
Harpagonove kćeri Élise, čiju su glumu i isticali kao jednu od osobitosti predstave koja ih se
najviše dojmila.
Konačno, 28 učenika preporučilo bi predstavu drugim učenicima jer im je predstava bila
zabavna i jako zanimljiva te jer su samim odlaskom na nju imali priliku družiti se s drugim
učenicima. Na pitanje kako bi učenici potaknuli druge da sudjeluju u takvim izvanškolskim
aktivnosti, učenici su isticali kako je važno isprobati neke nove nepoznate stvari.
Većina je učenika izjavila je kako bi voljela ponovno ići u kazalište sa školom, ali i da njihov
odlazak ovisi o sadržaju predstave. Osim što bi ponovno voljeli posjetiti Kerempuh, mnogi
učenici voljeli bi posjetiti Hrvatsko narodno kazalište ili Koncertnu dvoranu Vatroslava
Lisinskoga. Također su izrazili interes za obilazak muzeja poput Muzeja prekinutih veza,
Muzej Zagreba 80-ih ili Muzej zaboravljenih priča. Učenici navode kako bi odlaskom u takve
kulturne institucije naučili nešto novo, kulturno se uzdizali, zabavili se i družili te bi ih sam
odlazak potaknuo na bolje i kulturnije ponašanje. Osobito je zanimljivo što odlazak na
kulturne događaje vide kao odmak od virtualnog svijeta kojemu su neprestano izloženi.
Na kraju moguće je zaključiti kako učenici naše škole itekako uživaju u kulturnim
događanjima te da nastavnici, vodeći računa o interesu učenika, mogu prepoznati učenicima
zanimljiv sadržaj i lako ih potaknuti na zajednička kulturna druženja.
Alen Jurmanović i Martin Pušek, učenici 2. h razreda
