Industrijska strojarska škola

        Za početak obilaska u Noći otvorenih muzeja zajednička fotka! I to pred velebnim zdanjem - Umjetničkim paviljonom. A u njemu reprezentativna izložba „Za Psihom, sliko!“ Bele Csikosa Sesiae. Na toj izložbi najpoznatijih slikarevih uradaka s početka 20. st. naučili smo ponešto o hrvatskoj secesiji.
        Potom, Knjižnica HAZU: „Čitajmo i plešimo“-  rukopisi o plesnoj razonodi, a odmah zatim i Hrvatska akademija, atrij. Naravno, zainteresirala nas je Bašćanska ploča i kopija zadarske Škrinje sv. Šimuna iz 14. st. Na katovima HAZU, u Strossmayerovoj galeriji slikali smo se ponovno. (Strossmayera spominjemo u 2. razredu, uz Hrvatski narodni preporod: đakovačko-srijemski biskup koji je financirao gradnju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti otvorenu 1884. godine. Biskup je HAZU poklonio i 256 vrijednih izložaka). Svidjela nam se F. Benkovićeva slika (ulje na platnu iz 18. st.) „Abraham žrtvuje Izaka“.
        U obližnjoj  Modernoj galeriji (također na Zrinjevcu) priključila su se našoj grupi još dvojica učenika trećeg razreda. Tu smo razgledali radove skulptora Šime Vulasa (1954. – 2011.) namijenjenih vanjskom prostoru i sakralne eksponate.
         Potom, suočenje s izlošcima s početaka civilizacije u Arheološkom muzeju: mumija, neolitske ogrlice, oružje i alatke. Ali i „felge“ na drvenim kotačima rimskih kola… Vidjeli smo i lubanju neandertalca, igračke iz pretpovijesti i antike.
          Kroz muzejski Lapidarij odšetali smo u vrevu grada, na Trg bana J. Jelačića. Bižuterija i slastice  na štandovima Gajeve ulice nisu nas zaustavile u našem pohodu na muzeje. I učas, po Zakmardijevim stubama, evo nas u redu pred Muzejom Marton,  kasnobaroknom palačom Kulmer, na Katarinskom trgu. Red podulji pa je nekoliko nestrpljivih učenika "trknulo" zagrijati se u vožnji uspinjačom! Vlasnik zbirke umjetnina s kraja 18. i prve polovice 19. st., g. Veljko Marton, osobno je dočekivao svoje posjetitelje pa smo ga zamolili i za fotografiranje za naš školski web. Svoju je veliku kolekciju bečkog i ruskog porculana, stakla, srebrnih predmeta, satova, slika, namještaja… g. Marton izložio na stilskim stolovima i u historicističkim vitrinama.
       Nakon tog muzeja otišli smo i do obližnjih Klovićevih dvora na Jezuitskom trgu. Okrijepili smo se toplom kavom i čajem. Još jedna izložba modernističkog slikara: Mate Celestina Medovića. A u podrumu Klovićevih dvora, nešto što nas je jako zaintrigiralo: izložba „Izložba prolaznog svijeta“, minijaturne skulpture iz zbirke dr. D. Kovača.
        Preko Griča, po Mesničkoj ulici, zaputili smo se na Trg maršala Tita u Muzej za umjetnost i obrt. Mnoštvo uporabnih, luksuznih predmeta, pozlaćenih i posrebrenih, koje su koristili Medičiji i Habsburgovci. Vrč od gorskog kristala, renesansne soljenke itd. posuđe iz 16. do 19. st. U tom istom muzejskom prostoru  „Slike i objekti“ suvremenog slikara Nikole Koydla. Jedan smo zmijoliki izložak, jarkih boja, opipali i zanjihali. Susretali smo pri obilasku kostimirane dame i vitezove, učenike Škole za umjetnost i obrt Odjela za tekstil.(Dobra ideja da i mi slično predstavimo svoju školu) Koncert grupe Metallcoustic se održavao tek u 24 sata, pa smo malo razočarani otišli u potragu za novim muzejskim uzbuđenjima.
         U Etnografskom muzeju smo uz pokladare iz Lastova zapjevali i zaplesali. Tu su nam se dopale brojne zastrašujuće europske maske plodnosti, zainteresirale su nas i hrvatske narodne nošnje – neke smo i snimili za vas! Foto - galerija
         Nismo propustili zaviriti niti u Hrvatski školski muzej. Na ulazu smo kušali kolačiće-paprenjake. (Spominje ih A. Šenoa u svom romanu Zlatarovo zlato). Apel posjetiteljima nas je podsjetio da bismo i mi iz naših radionica ponešto mogli darivati tom muzeju!
         Nezaobilazan je u našem pohodu u Noći muzeja bio i Muzej Mimara. Tu nam je pozornost zaokupio iluzionist Jozo Bozo svojim opsjenarskim vještinama. (Navodno, jer takve čarolije neki naši učenici žele demonstrirati mlađoj braći i sestrama!). Bili smo  fascinirani virtualnom prezentacijom Muzeja grada Dubrovnika, gdje se dodirom na sučelje s digitalnim fotografijama moglo „prelistavati“ arhivsku građu Republike, šetati njezinim perivojima, klaustrima i ljetnikovcima te drugim spomeničkim prostorima.
         S dubrovačkog „đira“ morali smo, budući da je bilo već 23 sata, u zagrebačku ledenu noć – doma, dok su nam još vozili redoviti busevi i tramvaji.