Industrijska strojarska škola - Izvannastavne aktivnosti

Virtualnom šetnjom kroz školu

> Nastava > Izvannastavne aktivnosti

O našim izletima

Kroz maglu i snijeg do Lugarske kuće

Sami na Medvedgrad

Ponovili smo medvedgradsku rutu

Planinari Strojarci na Medvedgradu

Prvo ovogodišnje grudanje

Krenuli smo na Medvednicu

Naši planinari opet na Lipi

Učenici planinari vas pozivaju: Krenite s nama!

U povodu Međunarodnog dana zaštite okoliša - izložba o planinarenju

Planinari na kupanju

Pano u ulazu škole: planinari na kupanju (2)

Subote provodite na Medvednici!

Tako su članovi Planinarske sekcije «Strojarci» svoje kolege/kolegice i nastavnike pozivali na izlete na Zagrebačku goru. Brojni planinarski domovi, odmorišta mogu biti privlačni i najljenijima da se pokrenu, udahnu svježinu ozelenjele naše lijepe Gore, osluhnu žubor njenih brojnih potoka, zavire u njene špilje,… pomole se u usputnim, uređenim kapelicama.

Evo kako su opisali svoje šetnje:

S istoka ka zapadu pješačili smo medvedničkim stazama. Ma, prelijepa je ta naša Zagrebačka gora! «Tak lepe nigde ni»!! I što smo više sati na njoj, to nam se teže bivalo vratiti u svakidašnju gradsku vrevu. Iz one tišine, svježine, spokoja koji prožima dušu. I s nestrpljenjem smo iščekivali novu avanturu, nova druženja, sljedeću subotu…

Početak je bio, jasno, težak. Stazu smo, 23. veljače 2008. godine, od Gornjeg Stenjevca, pa preko špilje Veternice i Planinarskog doma «Glavica» svladali bez problema. No, tog nas je prvog izleta nakon okrijepe, krenulo dalje, od Ponikvi ka Kamenim svatovima i istoimenom planinarskom domu, tek troje. Bili smo uporni, a prelijep proljetni, sunčani dan, tek procvale livade šafrana, visibaba i kukurijeka bili su najljepša nagrada za trud. Na kraju, u selu Bistrički Ivanec, s druge strane Medvednice - one koja je okrenuta ka Zagorju - ovjekovječili smo se uz bistu slavnog Augusta Šenoe. I stara seoska, sada lijepo obnovljena, ivanečka crkvica, nekoliko drvenih hižica, potok Ivanec,… podsjetili su nas na obveznu nam školsku lektiru: povjesticu «Kameni svatovi»! Uživali smo, kao i naš pisac, u panorami (danas urbaniziranog) Zaprešića, u tek ozelenjelom krajoliku… Nezaboravno: gromade Kamenih svata, a mi na samom vrhu pogleda uprtog u ravnicu i pribrežje buntovne Stubice…Neka vam bude krivo što niste bili s nama!

Prema Planinarskom domu Risnjak, iz prigradskog naselja Mikulići, pješačilo nas je više, bilo je i veselije. I opet: ugodan dan – 15. ožujka – idealan da se bez većih napora svladaju usponi. Osvježili smo se, odmorili pred domom u veselu druženju, pa nastavili pješačiti do, danas, Oltara domovine, tj. srednjovjekovnog starog grada Medvedgrada. Loša, blatna cesta, izbrazdana kotačima traktora i džipova, stvarala nam je poprilične probleme u napredovanju pa nam se dogodilo da smo se razišli, usput, u dvije grupe. Jedna – «muška ekipa» otišla je do medvedničke tvrđe (zanimao ih je više – kafić), a druga, «ženska grupa» je, u žustrom razgovoru krenula suhom, sunčanom stazicom, uz žubor priče i potočića, prema selu Lukšiću. Svi smo komunicirali do kraja izleta - mobitelima.

Priroda, proljeće koje se rascvjetavalo pred našim očima, izdašno nas je nagrađivala za svih naših lutanja Zagrebačkom gorom. To se mora vidjeti i osjetiti!! (Što čekate!?). Prvi vikend u travnju, 5. travnja, našli smo se na tramvajskom stajalištu u Draškovićevoj ulici, tramvajem smo se odvezli do Mihaljevca, a onda na bus do Šestina. Lijepa, plavim crjepovima pokrivena šestinska crkvica je bila, zapravo, početno mjesto, a i zadnja «šansa» za opskrbu vodom, hranom, jer od restorana Lagvić kreće ugodna, uređena staza, nizom lijepih mostića ponad nabujalog potoka, a i s nizom putokaza i informacija o povijesti planine i sastavu kamenja te brojnim izvorima. I tako, hladovinom, do Kraljičina zdenca. No, nadalje nije bilo jednostavno: izlokan, kišom usječeni brijeg, strmi uspon od kojih sat vremena do Sljemena. Onda – nagrada: TV toranj, crveni skijaški spust, pogled na panorame s obje strane Medvednice. Dobro smo se odmorili na vrhu Medvednice i hrabro nastavili dalje – preko Činovničke livade do Planinarskog doma Puntijarke. Topli čaj, odmor, ugodan razgovor u toplini doma. Tu se i dobro jede!! Povratak je niz meku, sjenovitu i lijepu stazu bio vratoloman i brz. Shvatili smo: žao nam je da se nakon pet i pol sati provedenih na rajskoj Medvednici vraćamo u smogom i prometom zagušeni naš grad, u stvarnost svakodnevice… Kamo ćemo sljedeći puta!?

Taj je, sljedeći izlet, bio 26. travnja. Nebo nad Zagrebom pomalo prijeteće, iznenadni kratki pljuskovi smjenjivali su se s raskoši i blještavilom sunca. Ići ili ne!? Ma, idemooooo!! Ukrcali smo se na autobus br. 209 na okretištu tramvaja u Dubravi i odvezli se do sela Čučerje. Obnovljena crkvica, selo koje ubrzano mijenja svoj izgled, jer se neprestano gradi. I opet, uz potok /svi se potoci na Medvednici zovu kao i naselje kroz koje protječu/ pa preko njega po drvenom brvnu, do livada, prateći planinarske markacije - u šumu. Smjer: Planinarski dom Lipa. Uz strme uspone po stazicama kroz šumarke i preko proplanaka prepunih raznolikog poljskog cvijeća za oko dva i pol sata hoda stigli smo do cilja. Gore smo tražili planinarski žig, najeli se, napili, odmorili, zagrijali uz kamin. Obvezno je na Lipi i pentranje na vidikovac s kojega se, uz vrhove istočnih obronaka Medvednice, jasno vide i obližnje selo Laz i Marija Bistrica. Kamo dalje: istim putem – uz kamenu kapelicu skrivenu na livadi među lipama i natrag do Čučerja!? Ili!? Nastavljamo drugim putem - idemo do Planinarskog doma Gorščica! Usput nas je poškropila kiša. Za zaštitu od pljuska dobro su poslužile sindikalne kabanice od nedavnog učiteljskog prosvjeda.

Ne, ne, nužno je vidjeti ta stoljetna stabla, propeti se do vrhova s kojih puca pogled na more ozelenjelih šumskih valova…»Polaaako: Uživajte!» Za sat i pol stigosmo do toplih, prostranih odmorišta Gorščice. (Trebalo bi tu dovesti sve naše učenike i profesore na cjelodnevni izlet!!) Pobacali smo se na drvene klupe kao na krevete, moramo se odmoriti prije nastavka puta. Ima do sela Vidovca još ohoho puta! Dan se proljepšao, kiša prestala dosađivati, veselo napredujemo makadamskim putem…Nakupine divljih šparoga, rascvale tisućljetne trave proviruju iz potoka Vidovac. Voda je na Medvednici čista, pa pijemo, peremo se, rashlađujemo u njoj, osluškujemo njen žubor. I raspravljamo… Ponoviti ovaj izlet, uz male izmjene!? Nakon šest i pol sati evo nas, tek u kasno popodne, u pola šest (!), na busu koji iz Vidovca vozi u Dubravu… Uostalom, u nedjelju se i tako dulje spava, odmorit ćemo se!